blog obicnog momka
a sta da radim...kada odu prijatelji moji
eto ga lipi moji, stojte mi dobro i ne zaboravite na mene sad kad odem...
zaduzili ste me neizmjerno svojim komentarima i savjetima, a najvise toplim rijecima onda kada su mi najvise tribali.
nekim ljudima sam osta "duzan" neke stvari i oni koji su to ce se vec i prepoznati i nek znaju da cu svoja obecanja ispunit i to ne zato sta je dug, nego zato sta to zelim.
necu koristit previse rijeci u ovom oprostajnom pismu jer nemam srca za to i bojim se da bi se u meduvremenu predomislija i osta ali ne vidim vise smisao u svemu tome.
puno ljudi koji su mi dragi su otisli, dolaze "neki novi klinci", a ja jednostavno nemam vise vremena i zivaca pisati tekstove.
davno mi je otac reka da ako nesto radim, da to napravim kako treba ili da ne radim nikako...prateci tu misao, shvacam da ne mogu bit ozbiljan bloger, a zbog stvari koje mi se tek imaju dogodit u zivotu, vremena ce za to biti jos manje pa bolje umrijeti casno nego zivotarit i gubit sjaj.
stoga...blogeri....prijatelji...slucajni prolaznici...zbogom i neka vas sreca prati u zivotu.
nemojte se nikad bojat novih stvari i zivota jer sve to tako brzo prode i ostane samo gorak okus u ustima.
nemojte to dozvolit jer je zivot nesto predivno...uvijek nas iznenaduje i stavlja na kusnju, ali pokloni koje nam donosi daleko prevagnuju sve lose.
nadam se samo da cete se jednog dana sjetiti jednog obicnog momka iz splita i da necete imat sta lose reci o meni...
ako i budete, znajte da to slobodno i mozete napravit jer prijateljima se sve prasta i tolerira, a svi vi ste mi upravo to.
Darkman
da...sto reci na taj bal pijanstva i kica gdje si svi gledaju u oci trazeci neke slabosti u drogoj osobi na koje ce se moci nasladivati i uvjeravati sebe da su ipak oni bolje osobe.
nista, najbolje je sutjeti jer se na taj nacin daje do znanja da je nesto trulo u drzavi Danskoj.
I ulazim unutra, u taj dobro znani prostor u koji sam ulazio mnogo puta u svom kratkom zivotu, u kojem sam dozivio brojne pobjede i isto toliko poraza...
osjecam se kao veteran koji je vodio mnogo bitaka na istom bojnom polju i zna mu sve mane, vrline, sve sto je skriveno...
ista lica ljudi koji postaju nesto drugo kako vecer odmice, ali to me ne brine...znam im sva lica i znam da se sa svima mogu nositi bez problema
igrice...
uvijek neke igrice koje nitko od nas ne voli, ali uziva u njima...postajemo paradoks koji nije pronasao svoje mjesto u odredenom prostoru i vremenu pa se nastojimo prilagoditi svim situacija sa osmijehom na licu iako smo krajnje nezadovoljni.
i onda nabacimo taj lazan osmjeh, jos koju laz da sve prode bolje i spremni smo...spremni smo krenuti na taj put s kojeg nema povratka nazvan igra lazi...
prva je najteza, druga vec pokriva prvu, a treca drugu. s vremenom cak i prije spavanja smisljas price koje ce posluziti kao paravan za tvoje nezadovostvo.
nije vise lako i gubis se polako u tom mracnom tunelu obmane iz kojeg nema izlaska jer na vratima sa znakom izlaz pise kako moras svima sve objasniti, a bojis je kako ce pomisliti svasta ako cuju istinu.
i odlucujes se na lazi i dalje iz razloga sto one tebi nisu lazi, nego tvoja realnost. poceo si i sam vjerovati kako je to sto govoris istina i spreman si svoje vizije braniti i smrcu...
sve su to stvari koje su se mogle iscitati iz lice ljudi te veceri koja je pruzila ono na sto smo navikli...pruzila nam je nerazmisljanje o icemu i stanje nirvane u kojem se ne pita koliko se jos ima ili moze.
ali moje ratno polje je samo moje i ja sam njegov.
na njemu se osjecam kao na vrhu svijeta...kao da me nista ne dotice...
ali u tom trenu me iznenadilo iako sam mislio da je nemoguce i tako stajajuci na samoj sredini, dok su se ljudi odbijali od mene i gurali me, ispricavajuci se na jeziku koji je meni nepoznat i vise onih koji se nisu ni udostojili odat priznanje, dok je sa plafona kapalo nezadovoljstvo, okrecuci se vidim nasmijana lica skoro kao da je nekakav usporeni flash back, a milijun stvari mi pocinje prolaziti kroz ovu ludu glavu...
i dogodi se nesto sto je bilo sasvim neocekivano...pocmem razmisljati o sebi kriticki u tom smislu da sam momentalno dobio prosvjetljenje i sve mi je bilo jednostavno.
svi problemi su imali svoje rijesenje i jednu slicnost, a to sam ja.
Nitko na ovom svijetu mi ne moze pomoci u rjesavanju tih problema osim mene samog, a ja nisam siguran zelim li uopce rijesavati ove probleme ako moram biti sam.
sve sto sam se ikad pitao, doslo mi je samo od sebe u tom psihodelicnom trenutku uz pratnju jakih bass lupanja.
cinilo mi se kao da stojim na raskrizju svijeta citavu vijecnost, ali u tom trenutku sam bio sam sebi dovoljan i nije me bilo briga za nikog oko mene.
ali u stvarnost me trgnulo curino povlacenje za rukav i pitanje je li mi dobro...
da! dapace, osjecam se dobro prvi put nakon mnogo vremena i ja i ti moramo izac vani i popricati...
u tom trenu sam odlucio napravit radikalan potez i raskrstiti s nekim ljudima jednom zauvijek, a u to je spadala i ona...moja novopecena djevojka...nazalost.
ali dobro je to prihvatila, dobro koliko se moglo i ocekivat, ali kad me pitala za razlog nisam ga moga reci...zapravo, nisam ga htio reci iz dva razloga.
prvi je sto vjerojatno ne bi shvatila, a drugi je sto bi me uspjela razuvjeriti....nisam joj mogao dati tu sansu jer bi se zasigurno predomislija.
kad je ispred tebe oluja koja bjesni, onda imas dvije varijante.
sakriti se u mirnu luku dok sve ne prode ili reci tko si ti da mene sputavas, razapeti jedra i punim plucima proci drito kroz nju smijuci joj se u lice.
te veceri sam se odlucio za drugu varijantu i sad mi je bolje.
nije problem ni biti sam...problem je zivjeti u obmani i vlastitim iluzijama koje gradis na glupostima i povrsnostima.
i sta sad...
nista!
nije mi nov osjecaj biti sam i napusten i nema teorije da cu se sazalijevat, dapace, ovo je samo pocetak cistih rezova koje moram napravit ne bi li nekim ljudima dao do znanja kititi se tudim perjem nije nikad pametno jer ipak...jednog dana ce taj netko doci i htjet ce ih nazad, a to vrijeme je sada.
You can run on for a long time
Run on for a long time
Run on for a long time
Sooner or later God'll cut you down
Sooner or later God'll cut you down
Go tell that long tongue liar
Go and tell that midnight rider
Tell the rambler,
The gambler,
The back biter
Tell 'em that God's gonna cut 'em down
Tell 'em that God's gonna cut 'em down
Well my goodness gracious let me tell you the news
My head's been wet with the midnight dew
I've been down on bended knee talkin' to the man from Galilee
He spoke to me in the voice so sweet
I thought I heard the shuffle of the angel's feet
He called my name and my heart stood still
When he said, "John go do My will!"
Go tell that long tongue liar
Go and tell that midnight rider
Tell the rambler,
The gambler,
The back biter
Tell 'em that God's gonna cut 'em down
Tell 'em that God's gonna cut 'em down
You can run on for a long time
Run on for a long time
Run on for a long time
Sooner or later God'll cut you down
Sooner or later God'll cut you down
Well you may throw your rock and hide your hand
Workin' in the dark against your fellow man
But as sure as God made black and white
What's done in the dark will be brought to the light
You can run on for a long time
Run on for a long time
Run on for a long time
Sooner or later God'll cut you down
Sooner or later God'll cut you down
Go tell that long tongue liar
Go and tell that midnight rider
Tell the rambler,
The gambler,
The back biter
Tell 'em that God's gonna cut you down
Druze, ponosno vam predajem ovu stafetu...
a sta reci...nisam je uopce imao namjeru napisati iz milijun i jednog razloga, ali sam ipak prihvatio tu cast iz milijun i dva razloga.
Znaci, moram napisat pet stvari o sebi koje se kao ne zna...
to je malo tesko, ali cu dat sve od sebe da pronadem nesto sto je malo znano, ako uopce znano o meni.
pa eto...malo precaca u moju glavu i to tko sam...ipak sam covjek od rijeci, prije svega.
srica samo sta je to samo pet stvari pa se nece mnogo ni otkrit.
da krenemo:
1. Uistinu mrzim cure koje me gledaju u disku, salju signale, vidim kako pricaju frendicama kako sam im dobar(iz nekih meni nepoznatih razloga), a nemaju petlje(i svega ostalog) da mi pridu, nego se smjeskaju, pogledavaju....a nema mi nista draze nego vidjet zenu koja je inteligentna i sigurna u sebe.
2. Nesto sto iznimno mali broj ljudi zna jest da imam IQ 142
3. Ne volim stvari bespotrebno komplicirati i na sve gledati krajnje skepticno.
ne volim kad ljudi, iako imaju rijesenje ispred sebe, paranoiziraju oko svega ne bi li pokazali kako je njima tesko. volim kad se pojednostavni ono sto moze.
4. Ne volim nikom bit duzan u icemu, a cak ni da je meni netko duzan. taj osjecaj mi nije u top 10 i uvik volim sve stec svojim rukama i bez pomoci, iako me nije sram pitati za istu. to mi malo tesko pada posto sam jednom covjeku spasio zivot, ali sam ga na kraju uspija uvjerit da me zaboravi i da mi se ne triba nikako oduzit.
5. obozavam bit sam na moru nocu...ono, odem brodom negdje daleko od svih, na sred pucine i bacin sidro i uzivam u mjesecu, morskom zraku i tisini.
u daljini se cuje samo rad brodskog motora nekog ribara koji je isa pokupit mrizu, klapanje konopa od jarbol...kao da vise nisam u onom svijetu punom buke, nervoznog trazenja parkinga, komplikacija, lazljivih zena, financijskih problema...sve to ostavljam na vezu, svakim cvorom sve vise i vise...
evo cu dodat i sestu kao bonus, pa ipak zivimo u svijetu di kupis televizor, dobijes i fritezu mukte...
6. dosta sam kontradiktorna osoba u nekim stvarima...npr. nesto sto mi je totalno iritantno i odbojno, ponekad mi je i simpaticno i privlacno.
volim samocu, ali i otic na party s pet tisuca ljudi, slusat glasnu glazbu i plesat, obozavam ujutro se dignit rano i ic trcat, ali podjednako volim i ostat u krevetu dokasna i izlezavat se...uglavnom, dobili ste predodzbu.
eto, svoju sam duznost obavija...prije nisam htio jer je bas bilo in...ali necu je nikom prosljedit. vjerujem da sam bio zadnji koji je predao stafetu slavljeniku(ili nesto tako)
More li?!
More li nam pomoci…saka pepela, da se pospemo za sve grije
More li nam pomoci…ova pokora da se volimo. ka i prije
More li…nezaliveno cvice opet cvitati
More li…ovu ugaslu svicu ista uzgati
Reci more li…ikad vise
Uglavnom, vrijeme plakanja je gotovo....iza mene.
Sad je vrijeme da se nabace opasne sare i ode u rat.
Prvenstveno sa samim sobom i svojim duhovima i nesigurnostima, a tek onda s ljudima kojima nema nista draze nego da me vide nesretnog, a takvih ima dosta, vjerujte mi.
Ljudi su zavidni drugim ljudima i susjedovo voce je uvijek sladje, ali dosta je toga vise.
Ako zelite ono sto ja imam, onda budite kao ja ako imate hrabrosti.
Nista mi nikad nije bilo servirano na pijatu i za sve sam se morao izborim svojim rukama, nogama i pamecu, a zato znam i cijenit sve sto imam.
Netko tko se rodio u bogatstvo i namjestenu ljubav ne zna kako je tesko te stvari dosec kad kreces od nicega, protiv svih izgleda i ocekivanja.....
Ako uistinu zelite srecu, onda morate uzdici se iznad sebe.
Ali kako se netko moze uzdici iznad sebe pitate se...e pa to vam znaci doci na najvisu razinu svojih mogucnosti i napraviti jos jedan korak.
Bilo je vremena kad sam bio toliko nisko da sam morao pogledati gore da bi uopce vidio dno, ali to samo ostaje kao recenica koja pocinje sa bilo je vrijeme.
Nesto sto je jako bitno ako se to zeli postic jest odbaciti sva pravila i poceti igrati po svojima.
Nitko, ali bas nitko, nije vrijedan nasih suza i nerviranja i iako daju sve od sebe da svoju namjeru da nas bace u ponor bilo koje vrste prikazuju kao ljubav, ne znaju da su preociti.
Za nikoga ne skacem kad on kaze hop, za to sam imao problema i u skoli, u zivotu, u ljubavi, u svemu...ali bolje je i imati probleme i rijesiti ih visoko podignute glave nego se provlaciti cijelog zivota kao prestraseni mis.
Ali to ne znaci da treba bezglavo ulaziti sa svim i svacim u konflikt vec treba birati bitke koje cemo voditi.
Ali ponekad je nuzno i uci u bitku koju unaprijed znamo da cemo izgubit...nema nista lose u porazu.
Iz pobjede ionako nista ne naucis o sebi...mada sve to skupa cini jednu cjelinu...jednu jacu i kvalitetniju osobu.
Zivot je prekratak da ga trosimo na suze i tugu, a pogotovo kad su to osobe koje to ni ne zasluzuju.
Treba odbacit sve igrice koje svaki dan igramo, a kako ih samo dobro igramo....i pogledati istini u oci i kazati sudbini da se goni u k... jer ionako smo pobijedili...jos smo tu.
Istina je da su najbolje stvari u zivotu besplatne....joj kako je to samo istina, a samo treba napravit preduvjete da takve stvari i primjetimo jer we can't go on together with suspicious minds, and we can't build our dreams on suspicious minds.
Cesto kad sam sa nekom dragom osobom osjecam se kao da je nedjelja ujutro...znate onaj osjecaj kad nakon izlaska u petak ili subotu, probudite se i cijeli dan je pred vama...predivno nesto, ali nije to lijepo osjecaj jer istovremeno znas da kad se sutra probudis da ce bit ponedjeljak...novi radni dan, nove obveze...nove pizdarije na kraju i brzo zaboravis nedjelju...kasnije je totalno izbrises iz kalendara jer znas da ce te taj osjecaj samo zaboliti kad prode...
Ali to je gotovo, nadam se...
Jucer sam imao trening i satra sam se...nisam se dugo tako fizicki umorija kao tada i lagano se ostanem tusirat i dok mi voda udara u lice osjecam da iako je dan pri kraju, da za mene tek pocinje i pocmem se osjecat nekako cudno...veselo...ma ne mogu to opisat ricima, ali onaj osjecaj kad ti je toliko dobro da u svima i svemu, vidis nesto pozitivno i lijepo i znas da je to, to.
I tako, prode vremena dok se nisam uputija iz svlacionice prema parkingu di mi je auto i cujem neko lupanje po nekom parkiranom autu i okrenem se i vidim neku curu kako lupa po haubi od auta i nesto bestima(psuje).
I odem ja do nje i pitam kao sta nije u redu, a ona meni kao imala sam se nac s nekim ali mi auto nije tilo upalit i na rubu suza...
Ponudim se za pomoc i malo to potraje(ipak sam vjestiji u popravljanju brodskih motora, ali to je duga prica sta i zasto) i zove nju taj netko s kim se imala nac na mobitel i cujem kako mu ona objasnjava i odjednom pocme plakat kao kisna godina...
A sta cu, taman sam joj upalija auto i odem do nje da je utjesim...pitam je je li sve u redu...o cemu se radi, ako smijem pitat i tako...
I kaze ona da se imala nac s nekim momkom, ali da je nije tija cekat i da joj je reka da je ne zeli vise nikad vidit i svasta jos...
Samo sam rekao da ako nije u stanju pricekati par minuta i ako moze rasplakat tako lijepu curu da je ni ne zasluzuje, a kamoli njene suze...
Zagrlila me i zahvalila se sta sam joj uljepsa dan i pita kako mi se moze oduzit...a ni ne zna da mi se vec zahvalila zagrljajem i time sto sam vidio nekog kao sto je ona.
Kazem da ne treba, nema na cemu, kvar je bio jednostavan i tako i ona da inzistira i da odemo na pice...
I dogovorimo se nac u jednom kaficu jer smo s dva auta i pitam je da li zna di je to...kaze da zna.
Uputimo se lagano i dodem ja prvi i cekam je...cekam 15min a nje nema...moram priznat da sam promislio kako mi je pobjegla, ali opet...nije me ni trebala zvat...pa rekao sam da ne treba...i prode pola sata i nje nema....a ja nista...sjedim i cekam je i dode konobar i kaze da mi jedna mlada dama porucuje pice i okrenem se vidjeti od koga je i ugledam nju i smijska mi se...
Dode do mene i kaze kako se samo tila uvjerit hocu li je cekat...
Pitam je jesam li prosao...ona odgovara, sa odlicnim, ali posto ne vjerujem u ocjene morat cu te nagradit jednim poljupcem...
Kroz glavu mi je prosla ta nedjelja ujutro i kako ce sutra bit ponedjeljak, ali i neki osjecaj...neki novi osjecaj kojeg mogu opisati samo rijecima
When I'm dancing with you
Tomorrow doesn't matter.
Turn that music up
'Till the windows start to shatter
'Cause you're the only one who can get me on my feet.
And I can't even dance.
When we're together,
We're together,
There's no tomorrow,
No Tomorrow.
Samo mogu reci da sam bio sretan kao malo dijete jer sam osjetio bas nekakvu kemiju u tom trenutku izmedu nas, a kasnije...svaku njenu recenicu sam moga predvidit, a i ona moju i smijala bi se prije nego sta bi uopce reka ista....
Uistinu nesto posebno smo podijelili tu vecer, a sto ce biti u buduce nije ni bitno. Bitan je taj trenutak i sve sto on nosi...a mi...mi idemo sutra vani zajedno pa cemo vidjeti...
Rekla mi je da nije spremna vezati se u ovom trenutku posto je sad u nekoj krizi u zivotu, a ja je potpuno razumin jer sam i sam tek nedavno izasao iz nje.
I rekao sam joj da je razum i da cu bit tu sve dok me bude trebala i htjela i da nema presinga nikakvog...
Jedno je predivan osjecaj i jedna predivna vecer, ali tu se ipak radi o dvoje propacenih, potpunih stranaca.
Ali mladi smo i cijeli je zivot pred nama i nadam se da cemo odgonetnuti tko smo i sto smo i jesmo li jedno za drugo...a sada....sada cu uzivati u tome dok traje jer ipak, najbolje stvari u zivotu su besplatne!
The chase....is better than the catch
Eto ga na lipi moji...
Usli smo lagano i u novu godinu, nadam se bolju godinu za sve.
Sto se tice posta i sta ga dugo nije bilo...a sta da vam kazem...uvik danas cu, sutra cu, ali uvik nesto iskrsne, sve je nekako prece od pisanja tako da se sve to skupa malo i oteglo.
Isprike svima, nije do moje linosti jer svi znate da sam svasta, ali da lin nisan.
Poanta je da imam posla i preko glave, ostalo mi jos malo faksa i sad kad sam sa vojskom gotov, kad je sva ova ludnica oko blagdana iza nas, vrime je da se malo i knjige uvatin nakon svog ovog vremena odgadanja.
a oni dani kad bi sija da nesto napisem bi uvijek zavrsili mojim surfanjem po inim stranicama i covjek ostane bez inspiracije, a kad imam vremena, onda ne znam o cemu bi pisa.
Srica da na sve ovo s blogom gledam neozbiljno i kao razbibrigu pa se puno i ne nerviram oko svega toga.
ali eto, usli smo u novu godinu i svi smo, vise manje, donosili neke odluke koje cemo nastojat ispunit i dokazat sami sebi, prvenstveno da imamo dovoljno jak karakter da ispunimo ono sto smo si odredili.
Te odluke nikad nisu lake, ali su prijeko potrebne da se usmjerimo u nekom pozitivnijem pravcu.
Prvo sto mi je bilo na listi stvari jest rijesiti neke stare nenaplacene i neplacene racune s nekim ljudima s kojima sam ostao iz raznih razloga u nedorecenim odnosima.
Drugo, a mozda i vaznije, jest da sam odlucija ponovno vratit se u formu.
Tako sam poceo opet i s treningom nakon petomjesecne pauze koju sam morao uzeti sta zbog laganog zasicenja posto sam na razini di je napredak minimalan, ako uopce i moguc, te zbog teske ozljede ledja koju sam zaradio na jednom rizicnijem poslu.
ali sad je sve dobro, osim moje kondicije.
u zadnje vrime zbog obveza nisam stigao ni ic trcat sto sam prije radio svaki dan i to mi tesko pada, ali to je sve rezultiralo totalnim unistenjem forme i odma se losije osjecam.
Tijelo mi je jedan veliiki partijanerski lunapark prouzrokovan nacinom zivota, nedostatkom sna, alkoholom, cigaretama i zenama.
To je nesto sto sam vec poceo mijenjat i puno sam bolje volje.
Ovo je godina koja mi se smijesi i ne zelim je prestrasit da mi okrene ledja.
Zelim si nesto pozitivno napravit od zivota i prestat razmisljat o proslosti jer je ona upravo to...proslost. i bilo mi je drago sta sam je prozivio, sta sam prosao sve sta jesam. to me izgraduje kao osobu, ali sada to moram ostavit iza sebe i okrenit se sadasnjosti, ako ne cak i buducnosti.
Period od dva dana prije nove godine su mi bili iznimno emocionalni i ne bi sad o tome posto sam to stavio iza sebe.
sada....sada sam onaj stari, ali poboljsani viper.
Nikad nisam razmisljao o tome kako samo uz mali trud mogu dobiti ono za cime cijeli zivot stremim.
Bolo bi to steta tako lako ispustit iz ruku, zar ne?!
Upozna sam prije par dana jednu osobu koju sam iz videnja znao par godina i uvik mi se svidala, ali izgledala mi je uvijek nedostizno.
Kada smo malo popricali, vidio sam kako je i ona isto mislila o meni i kako joj je bas drago sto me sad moze pozvat na pice i tako...
moram priznat da je osjecaj obostran, a narocito zato sta sam vec predugo sam i vise mi je dosta toga.
Sad to mogu rec....ali dok je trajala ta moja samoca, bio sam zadovoljan njome jer nisam poznavao nista bolje.
znao sam da nisam spreman i odbijao sam prilike kakve sada mogu samo pozeljet.
ma valjda je to prokletstvo koje moram nosit, a kad vec moram, onda cu to napravit posteno i ponosno i prkosit sudbini.
Nisam mogao se upustat u veze nakon bolnog prekida, nisam moga nista donijet u tu vezu. kako materijalno, tako jos vise i emocionalno, a to nijedna djevojka ne zasluzuje niti joj ja to zelim priustit.
ali sada...
sada je druga prica posto napokon s ponosom mogu izjavit kako sam sad spreman na sve sto mi zivot baci pred noge.
Sve sto sam si zacrtao za ovu godinu, samo ce taj osjecaj ucvrstiti, a da li cu vam nakon par mjeseci jos uvijek pisat o samoci ili ne, samo Bog zna.
Pa valjda netko to od gore vidi sve i dat ce i meni sansu za malo srece u zivotu, sansu da uhvatim koju zraku sunca za oblacnog vremena.
a ako to i ne napravi...potrudit cu se sam da se izborim za svoje mjesto pod suncem.
Jer ipak...nema ljepseg osjecaja nego osjecaja da nekom pripadas.
da nekom mozes otkrit sve svoje strahove i da ta osoba to isto moze napravit tebi...
Nema ljepseg osjecaja nego opet osjetiti one djecacke leptirice po stomaku kad se spremas za izlazak s curom koja ti se svida
nema nista ljepse od nego s nekim podijeliti krevet, poljupce, zagrljaje...nista nije ljepse od ljubavi.
South side story...druga strana Bozica
Eto nam je stiga i taj dan...
dan koji je po svemu sudeci jedan od nejtoplijih dana iako se odvija za vrijeme najvecih hladnoca.
najtopliji je upravo po tome sto ga provodimo u toplini nasih domova ugrijani ljubavlju nasih najblizih.
nazalost, vecinom uzivamo u blagodatima koji daleko premasuju nase kucne budzete i natjecajuci se, kao dva djecaka tko se moze dalje popisati, tko ce kome pokloniti veci i skuplji poklon.
Tko je mogao pretpostaviti da će se globalni potrošački instinkt, popularna zabava i duhovnost tako odlično slagati.
Tako na primjer, umjesto da uzivamo u stoljetnoj tradiciji i kulturi nase vjere, mi tu vjeru mijenjamo za stoljetnu tradiciju nervoznog trazenja parkinga oko velikih shoping centara diljem lijepe nase, banana drzave.
Pikiramo osobu koja s kolicima izlazi iz shoping centra, ne bi li nas dovela do obecane zemlje...do naseg parkirnog mjesta.
Izlazeci iz auta ne vidimo na ljudima ozarena lica koja se smjeskaju, vec zavist sto smo upravo mi ti koji sljedeci ulaze ostaviti svoj mukotrpno zaradeni novac.
A mi...umjesto da se osjecamo ponosnima sto smo s obitelji...umjesto da osjecamo toplinu ljubavi oko nas, mi osjecamo hladnocu nasih minusa na karticama i u nasim dusama dok se sve vise i vise okrecemo materijalnom, a ne duhovnom.
Prestali smo voljeti sami sebe, pa kako ne bi onda prestali voljeti i bliznjega svoga.
Istina je da bi svaka osoba trebala pronaci nesto ispod svog bora, ali nije nuzno da bi bili sretni.
Ja sam dobija masu vrijednih stvari, ali mi nista nije draze od onog osjecaja kad pogledam lice svog necaka koji je sretan sto sam se dosao poigrati s njime ili lice moje majke koje ugledam svakog jutra kad se vratim s nekog cjelonocnog lumpanja okolo, znajuci da ma sta se desava sve oko nas, da sam joj ja tu i da sam se vratija ziv i zdrav.
Frank McKinney Hubbard je jednom kazao da ako izuzmemo cirkus, ne postoji nista sto se pakira i nestaje brze od bozicne euforije i bozicnog duha.
Ja sam jednom rekao da ovu citavu drzavu treba pokriti satorskim krilom i dobit cemo najvecu cirkusnu predstavu na svijetu...to bi cak moglo i proc znajuci koliko mi balkanci volimo priznanja i razno razna uvrstenja u guinessovu knjigu rekorda. to nam pumpa ego i hrani tastinu.
Kao ekonomist, ne mogu se oteti dojmu da Bozic, s komercijalnog stajalista gledano, da ne postoji, trgovacki lanci bi ga vec izmislili.
ono sto moramo napraviti jest zapitati se koliko nam svima to sve skupa vise znaci...
idemo li u crkvu iz potrebe ili iz neke rutine koja nam je usadivana od malih nogu zbog kojekakvih razloga...
Tuzno mi je gledati kako se nesto sto je nekoc bilo tako lijepo, gasi.
ne znam sto mi je tuznije gledati, svijet oko sebe koji ide u vjetar ili bliznje koji prate isti trend.
i dok svi mi glumimo nesto sto nismo, dok se ufuravamo u svu tu komociju oko duha blagdana, drugi ljudi, kao i oni koje danas nazivamo ratnim profiterima, uzivaju u velikim profitima rezultiranim nasom zeljom da se drugima svidimo preko stvari, a ne djela...
I dok izvodimo sve te monade, postoje ljudi koji nemaju te srece da na taj dan uzivaju u bogatoj trpezi ili razno-raznim poklonima.
Njima je najveci poklon kad ih netko primjeti, a ne odvrati pogled.
Kad ih se netko samo sjeti...
Srce me boli kad znam da je nesto sto je nekoc bilo, danas vec polako zaboravljeno.
Sva tradicija i postovanje je nestalo u trenu.
Sad imamo i ternim poslije blagdanska depresija i slice stvari koje samo govore kako mi to sve skupa dozivljavamo.
kako nezdravo na sve to gledamo, jer da je zdravo, onda ne bi bila bolest koju treba lijeciti.
Zao mi je onih ljudi koji su na ovaj dan sami jer su njihovim bliznjima prece stvari koje imaju kupit dok jos nesto radi, ne pitajuci pritom za cijenu, nego vrijeme koje u ovom prebrzom kapitalistickom svijetu imaju da provedu zajedno.
Svo to pucanje petardi, tondina ili cega sve ne iz tog pirotehnickog arsenala samo to i dokazuje jer nijedno dijete ne ceka vise Bozic zbog Bozica, vec zbog poklona i pucanja.
Recenica blagovati u miru bozjem je samo floskula koja se izgovara da bi se ispalo vjernicima, a ne da bi se nesto i porucilo.
Pitao sam jedno dijete danas koje mi je bacilo petardu ispod nogu, da li zna sto se slavi na Bozic...on mi je odgovorio prvo nekom psovkom, a kasnije da je to dan kad se slavi reodenje djeda bozicnjaka koji nosi poklone...
mislim da to sve govori.
djeca su upravo ta u kojima mozemo pronaci odgovore na sva pitanja.
Pa da ne duljim, najtuznije od svega sto vam se moze dogodit jest da kada se probudis na bozicno jutro, da shvatis da vise nisi dijete.
A sad vam idem...
Idem lagano na polnocku, izbjegavajuci sva ta pirotehnicka cuda koja ce mi pucati pod nogama kao mine.
idem s laznim osmjehom da se uklopim u masu ljudi koji idu tamo samo da budu videni, kao da idu na neku promociju modne kuce, a ne u mjesto skromnosti i skrusenosti.
idem gledati kako svecenik polupijan drzi govor te kako svi oko mene nesto nervozno pogledavaju na sat spremajuci se na bjesomucno tipkanje mobitelima, ne bi li bas oni bili prvi koji ce nekom svom poslati cestitku...
tu noc kad si se udavala...
eeeee....nije bas tako bilo.
prije susta suprotnost.
Naime, prije tri mjeseca se moja "draga" M udala.
Da....to je ona koja me unistila nekim svojim odlukama i povrijedila vise nego bilo koja bol koju sam mogao zamisliti.
Citavu pricu o njoj i meni ste mogli procitati kroz arhivu.
ako ste to napravili, a oni stariji blogeri jesu, onda ste mogli vidjeti kako je to sve zavrsilo i kako sam je prebolio.
Ona mene nije bila, ali se nadam, redi nje i supruga, da je to ucinila.
ako nije, to bi moglo prouzrokovati brojne probleme.
Znao sam da je u vezi i isto tako sam znao da je u vezi s problematicnim tipom.
jednom se tako primitivno odnosio prema njoj da sam se mora umijesat sto mi nije drago jer su to stvari koje su izmedu njih, a mene se ne bi trebale ticat.
iako, svaki covjek s imalo casti bi napravio to sta sam ja tada, ali da sad ne duljim.
tija sam samo pokazat tko je ta osoba, jedan obivni primitivac, nasilnik i sve u svemu kreten, ali eto...tila je nekog takvog, a ne mene, pa...svakome po zaslugama.
I tako jednog ne tako lijepog dana, padala je kisa, dobijem u posti pozivnicu za vjencanje.
kad sam otvorija, nisam moga vjerovat svojim ocima...i to iz dva razloga.
prvi je bio sto nisam mogao vjerovati da se uopce udaje, a drugi da mene poziva na vjencanje.
svaki iole normalan covjek, nakon svega sto je bilo izmedu nas, se ne bi odazva....samo bi poslao poklon ili nesto slicno, ali se ne bi pojavija.
e pa ja mislim da ste se odavno uvjerili kako ja nisam normalan covjek.
Mozda i ne bi da u to doba nisam bio u vezi s jednom curom koja je manekenka(mit da su sve manekenke glupe je samo mit), znaci dobro je izgledala....cak i predobro da bi bila s nekim kao sto sam ja, ali eto, nisan se bunija:-)
i tako ja lipo odem u ducan di je bila lista poklona za mladence, odem do prodavaca i kazem mu da mi upakira najskuplji poklon sa liste...nisam cak ni pitao sta je.
obavijestio djevojku da se sredi i da idemo na vjencanje...izvukao najbolje odijelo iz ormara i uputija se doli.
Moram priznat da sam svasta vidija u zivotu, cak i previse toga, ali pogled koji su njih dvoje imali kad su nas vidjeli bio je nesto nevideno.
Uputili smo se prema njima, ja sam im predao poklon, njoj stiskao ruku i poljubio je, njemu pruzio ruku i pozelio im sve najbolje i sve sto spada.
rekao sam njoj kako mi je drago sto je napokon krenula dalje i da se nadam kako ce im brak potrajati te da ce bit sretni jedno s drugim...to je malo nevoljko potvrdila, ali je kimnula glavom.
nakon sve te formalnosti, poceo je i prvi ples koji su oni otvorili, kasnije su pozvali ostale da im se pridruze...moja djevojka i ja smo otplesali jedan ples i onda sam otisao do njih kad je zavrsio i rekao kako mi je bilo drago vidjeti ih, ali da sad moram poc posto mi cura vec plazi po meni...
Otisli smo....
kao prvo, nisam to napravio da bi nekog povrijedio svojim dolaskom ili s namjerom da nekom pokvarim taj dan.
isto tako, nisam to napravio iz razloga da si podignem ego pojavljujuci se s takvom djevojkom i noseci najskuplji poklon...
napravio sam to iz razloga sto sam se htio svojim ocima uvjerit da je napokon ta prica zavrsena.
znao sam odavno da je s moje strane gotova, ali ona mi je bila nepoznanica.
napravio sam to i iz razloga da ona vidi da sam krenuo dalje tako da se ne mora pitat sta bi bilo kad bi bilo, vec da se okrene suprugu i da budu sretni.
to s poklonom sam napravio iz razloga sto ona, kao sto sam uvjek govorio, zasluzuje najbolje.
ja sam joj to uvijek nastojao i pruzit, ali eto...sad to ne mogu drukcije nego necim materijalnim....
then and now...ever?
Fascinantno je koliko sam se kao osoba promjenio u posljednjih pet godina.
ono sto je bitno za naglasit jest da sam uvijek bio sretan i zadovoljan sobom i odlukama koje sam donosija.
neke od njih su neke ljude povrijedile, a neke su ih totalno dotukle, ali uvijek su bile donesene iz dobre namjere i uvijek sam svoja ledja podmetao da njima bude lakse.
to se ne zna cijenit.
nije da sad trazim neke velike rijeci hvale, ali lijepo je kad te se sjete i kad ti kazu koju dobru rijec s vremena na vrijeme.
bilo je ljudi koji su mi okrenuli ledja kada sam ih najvise trebao, ali to me i nije pogodilo jer oduvijek dobro znam citati ljude i znao sam da se na njih ne mogu oslonit.
ipak, osjetio sam se u tom trenu i povrijedenim i uvrijedenim, ali treba znati zivjeti s takvim stvarima sto je jednostavnije nego tim osobama da zive s takvim odlukama.
Znao sam da sve sto sam radio u proslosti, dok je ta proslost trajala, da je to ono sto me cini sretnim baz obzira na druge ljude.
kompleksna smo bica i uvijek tezimo savrsenstvu iako ga nikada necemo dostici.
Iako sam sad puno jaca osoba, daleko je to od onog sto bi htio da budem. jos sam ljuska onog sto mogu biti.
Postoje trenutci kada nam je najteze i tada tek spoznamo od cega smo napravljeni...kako smo kaljeni.
Tu sam se iznenadio.
pricao sam vam vec o tome kako sam par puta bio blizu smrti, ali nikad u detalje. necu ni sada jer je to nesto sto drzim za sebe, a pricam samo ljudima kad se nademo licem u lice i kad se to zasluzi povjerenjem.
U tim situacijama sam izasao kao pobjednik i izigrao smrt. svaki put kad o tome pricam, sjetim se starog dylan dog-a di on igra sah sa smrti i na kraju pobjedi uz dosta toga sto je zrtvovao u procesu.
To me nekako najbolje karakterizira.
samo sto sam u svom slucaju jedinu osobu koju sam zrtvovao bio ja sam.
ali kad pricamo o proslosti, moramo je sagledati sa aspekta vremena u kojem su se sve te stvari odigravale.
ako cujete pismu splitsko stanje uma od TBF-a, sve ce vam bit jasno.
najbitnije je znati se nositi s pritiskom koji na vas ljudi vrse jer od vas ocekuju uvijek prave odluke, da uvijek trebate bit najbolji i sve znat...
da bi se to postiglo, treba se znati nositi sa strahovima i eliminirati ih kompletno iz jednadzbe.
izbaciti strah od neuspjeha, od toga da cete nekog dragog razocarati, zaboravit na strah od smrti i prepustiti se.
Ja sam osobno ovisnik o adrenalinu.
obozavam taj osjecaj kad ti sve pumpa kroz zile, kad ti mozak govori kako je to sto se spremas napravit potpuno pogresno, a ti samo kazes, ma kvragu sve...samo jednom se zivi i prepustis se.
Ne mora to bit nesto sto smatrate opasnim. ne morate kao ja skakati bungee, ici na paintball, raditi ono sto ja radim.
dovoljno je prepustiti se zivotu. to je najveca avantura koju mozete zamislit.
Kad sve to uspijete izbalansirat, otvorit ce vam se novi vidici i nista trivijalno vas se nece ticati.
naci cete mir...
mene jos ceka dug puta ka tome, ali krocim sigurno prema cilju.
ove sam subote zavrsija na Silicone Soul party-u u Mastersa i bilo mi je fenomenalno kao i uvijek kad nastupaju silicone soul.
U jednom periodu veceri, vidim kako mi se neka cura priblizava plesuci i onako me uhvati za ruku i okrene i poljubi...
kad sam je odmakao od sebe, rekla mi je kako me gleda vec sat vremena i kako se pitala kako je ljubiti se samnom. nakon toga se samo okrenila i otisla.
stala je malo dalje i stalno pogledavala prema meni i smijesila se. malo kasnije sam prosao pored nje i samo je pitao je li bilo kako je ocekivala, na sto je potvrdno odgovorila.
pitao sam je ne bi li joj se suprug bunija sta to radi, posto je imala vjencani prsten na ruci.
tu je bio prekid nasih kontakata tu vecer.
Ovo je samo uzeto za primjer posto bi to, sto je ona u braku, u nekoj ranijoj fazi mog zivota bilja sasvim nebitan detalj.
svoju promjenu vidim bas na ovim malim stvarcicama i kako se nosim s njima.
jos uvijek je, ponavljam, to daleko od ideale, ali osjecam se ugodno u svojoj kozi.
Do you search love, or you just let her find you???
Danas samo pisma....
Hmmm, I would take the stars out of the sky for you
Stop the rain from falling if you ask me to
I'd do anything for you, your wish is my command
I could move a mountain when your hand is in my hand
Hmmm, Words could not express how much you mean to me
There must be some other way to make you see
If it takes my heart and soul you know I'd pay the price
Everything that I possess I'd gladly sacrifice
Oh, you to me are everything
The sweetest song that I can sing, oh baby, oh baby
To you I guess I'm just a clown who picks you up
Each time you're down, oh baby, oh baby
You give me just a taste of love to build my hopes up on
You know you got the power girl to keep me holding on
So now you've got the best of me
Come on and take the rest of me, oh baby
Hmmm, Though you're close to me, we seem so far apart
Maybe given time you'll have a change of heart
If it takes forever girl, then I'm prepared to wait
The day you give your love to me won't be a day too late
Oh, you to me are everything
The sweetest song that I can sing, oh baby, oh baby
To you I guess I'm just a clown who picks you up
Each time you're down, oh baby, oh baby
You give me just a taste of love to build my hopes up on
You know you got the power girl to keep me holding on
So now you've got the best of me
Come on and take the rest of me oh baby
Oh, you to me are everything
The sweetest song that I can sing, oh baby, oh baby
(Yes, I need you baby)
You to me are everything
The sweetest song that I can sing oh baby, oh baby
(You are everything to me, can't you see?)
You to me are everything
The sweetest song that I can sing oh baby, oh baby
(You're the sweetest song that I can sing)
_______________________________________________
i nastavak price...
You never close your eyes anymore when I kiss your lips.
And there's no tenderness like before in your fingertips.
You're trying hard not to show it, (baby).
But baby, baby I know it...
You've lost that lovin' feeling,
Whoa, that lovin' feeling,
You've lost that lovin' feeling,
Now it's gone...gone...gone...wooooooh.
Now there's no welcome look in your eyes
when I reach for you.
And now your're starting to critisize little things I do.
It makes me just feel like crying, (baby).
'Cause baby, something in you is dying.
You lost that lovin' feeling,
Whoa, that lovin' feeling,
You've lost that lovin' feeling,
Now it's gone...gone...gone...woooooah
Baby, baby, I get down on my knees for you.
If you would only love me like you used to do, yeah.
We had a love...a love...a love you don't find everyday.
So don't...don't...don't...don't let it slip away.
Baby (baby), baby (baby),
I beg of you please...please,
I need your love (I need your love),
I need your love (I need your love),
So bring it on back (So bring it on back),
Bring it on back (so bring it on back).
Bring back that lovin' feeling,
Whoa, that lovin' feeling
Bring back that lovin' feeling,
'Cause it's gone...gone...gone,
and I can't go on,
noooo...
Bring back that lovin' feeling,
Whoa, that lovin' feeling
Bring back that lovin' feeling,
'Cause it's gone...gone...
There is hope for you yet my son...
Kazu da nada umire zadnja i da nada uvijek postoji.
To i je moj problem...imam je i previse.
Vjerujem i nadam se kako ce se netko gore smilovat i uputiti prema meni tu jednu malu zraku sunca prozetu srecom i ljubavlju.
Nada je ono sto me drzi na zivotu, ali i umara.
Nije lako za sve imati pravo rijesenje i nacin, ali se to nekako ocekuje od mene jer sam sve oko sebe naviknuo na tipa koji uvijek zna sto napravit, kako to napravit i pritom napraviti to kako treba.
Visoka ocekivanja su zaj... stvar jer sve sto napravite ispod njih, ma koliko to dobro bilo, nije dovoljno, a lako je biti general poslije bitke i pametovat.
Te ljuske od ljudi koji misle kako mi nesto znaci njihovo pametovanje na kraju dana mogu slobodno na to zaboravit jer sam ipak prosa previse toga da bi me nesto takvo uopce diralo.
Covjek se mijenja kako sazrijeva i to je dobro. svaka promjena, ma kakva ona bila, je pozitivna jer ti daje neke nove spoznaje, otvara nove vidike...
Kazu da vrijeme mijenja i da se netko ne moze preko noci promjeniti, ali tko moze odrediti tocan trenutak kad se netko promjeni i razlog zasto se promjenio...
Ljudi koji su zatvoreni u uskom krugu stvari uvijek ostaju uskraceni za iskustvima koje ne bi trebalo propustiti.
I na kraju svih tih eskapada, kad se vratis samoci i mraku prazne sobe i kreveta, ostaje ti samo nada.
Sva ta mastanja kako ce biti bolje, kako mora i tebe krenuti...izades vani pa vidis sva ta nasmijesena lica, a iako mozes vec citati ta lica i znati procjeniti tko je uistinu sretan a kome je to maska, pozelis i sam tu malu dozu srece i paznje, ma kako lazna ona bila.
To je i bio jedan od problema mog odrastanja...svaki nedostatak paznje bi nadoknadivao cudnom kombinacijom stjecanjem znanja i velikim brojem zena...
nije to dobro, vjerujte mi, jer na kraju, ma koliko sve to bilo lijepo dok traje, postane gore nego prije.
Onda se nadas da ce bit bolje kad se promjenis, nadas se nekakvom smislenom zaposlenju u struci, da ono za sto si se skolovao i provodio besane noci uz knjugu, da se na kraju isplati, ali ni to ti se ne ostvari, ali i dalje ne gubis nadu...
jesmo li jednostavno glupi ili ne zelimo spoznati neke stvari kad mislimo da je nada dobra stvar.
Bolje da sesir nemam, pod njime đavo drijema...moze se to primjeniti i na nadu, zar ne?!
Bolje da je nemam jer tako necu iz dana u dan izlazit povrijeden.
Necu vise razmisljati hoce li se sreca sjetiti i mene, hocu li naci curu koja ce biti uz mene i koja ce me moci voljeti uz sve moje mane i probleme...
ma koliko bi volio gledati na te stvari realno, ne mogu.
ne mogu jer jos uvijek me nisu slomili dovoljno da ubiju nadu u meni.
Koji je to dvosjekli mac...
Ono sto te ne ubije, ojaca te...koliko je to istina uopce?
Mnogi ce reci da je jer izlazis iz svega toga deblje koze.
ja mislim da ima u tome nesto, ali da ipak sve te stvari prvo treba dobro preboljeti i proci dosta vremena da se to slegne.
Pa nije plavusa glupa kad na ranu stavlja sat znajuci da vrijeme lijeci sve rane...
Pitao bi ja tu osobu bi li mislila da sve sto te ne ubije, ojaca te, da je prosla sto i ja.
Kompleksno je to ljudi moji dragi...mnogo kompleksnije nego li vam ja to mogu objasnit.
Danas je dovoljno da te na temelju jedne odluke koju doneses izopce ili da te osuduju, a stvari ipak nikad nisu tako crno-bijele i sve ono sto pise malim slovima u zivotu je bitnije od onih velikih i svima jasnim.
Realno sagledajuci sve svoje mane i vrline, sve ono sto sam radio u proslosti i sto sada radim...mogu samo reci da me boli k... sta ljudi misle jer znam da sve sto sam napravio, napravio sam iz dobre namjere i bez itimalo primisli da nekog povrijedim...
Uvijek sam nastoja iz svakog okrsaja izaci uzdignute glave i s ponosom, a u procesu sam daobio jedan deblji sloj koze kojeg moze probiti samo osoba cistog srca kao sto je, bez lazne skromnosti, moje.
Sve mi mozete uzeti, ali moju dusu ne! nju cuvam za neku posebnu osobu, a svi koji mi to mislite pokvarit i unistit dobro razmislite prije nego li se upustite u takvu akciju...znajte da ja imam ipak malo vise utakmica u nogama i kad se jednom, a kamoli triput, covjek nade oci u oci sa smrcu i pobijedi....to valjda znaci nesto i volio bi da nikad ne morate to i testirat.
Prosli sam tjedan upoznao zensku osobu koja je zagrebala malo ispod moje povrsine, probila je tek mali dio tog mog oklopa i drago mi je sto sam je pustio blizu sebe nakon toliko vremena.
napokon imam nekog tko mi je u dubini duse slican...nekog tko se ne boji biti uz mene kad mi to treba, a zna da sam i ja uvijek tu za nju.
Nije na pomolu nova ljubav, ne brinite...javilo se cisto prijateljstvo, prijateljstvo kakvo sam cekao i nadao se.
a tko zna...mozda ta nada i nije tako losa....mozda se katkad netko sjeti i tebe i posalje ti takvog andela da te stiti...
